Mijenjam se

Fali mi Dvor dok na prozoru sjedim,

gledam kao nekoć, jesen već dolazi.

Kiša lako šušti, al' slika ne blijedi:

topli čaj u ruci, u staroj sam fazi.

Fali mi trčanje po blatu dok kiši

i u lokvi poderane patike

i šuma što na rijeku miriši

i ceste što podsjećaju na praznike.

Fale mi zvuci vatre dok pucketa,

okus kestena što nepce mi prži.

U lišću skakao sam i bio sretan,

tako promrzao i mokar do srži.

Tad bio sam dijete, sad već sam velik

i da je sve isto volio bih.

Ne mijenja se prozor i jesenski lik

nego promijenih se ja i moj stih.

Aleksandar Juzbašić

13. listopada '20.